Astrologija je veština koja se bavi proucavanjem metafizičkog uticaja kosmickih sila (ciji su izvor nebeska tela) na pojedinca, prirodu, drustvo. Kod drevnog coveka smatrana je "kraljicom nauke" i osnovnim sredstvom spoznaje coveka i drustva u celini.
Astrologija potice iz drevnog Vavilona, odakle je krenula put Grcke, Rima, Egipta, Irana, Indije, Severne Azije, Tibeta, Kine, Koreje i Japana. Prvi pisani trag covekovog zanimanja za astrologiju, potice iz Mesopotamije (danasnja teritoriju Irak) iz asirsko vavilonskog dokumenta na glinenoj plocici poznatog pod nazivom:"kad Anu Enlil".
U Vavilonu je astrologija smatrana najtipicnijim oblikom predskazanja buducnosti.
U periodu od oko V veka pre nove ere sastavljene su prve zvezdane karte.
Vavilonski astrolozi nisu mnogo objasnjavali geometrijsku prirodu kretanja zvezdanih jata ili planeta. Vavilonski astrolozi prvi su otkrili razliku izmedju fiksnih zvezda i zvezda lutalica a takodje su prvi zapazili uticaje koje su imali medjusobni uglovi planeta na ljude poznatiji kao aspekata.
U periodu Seleukida, 410 godine pre nove ere, podeljena je ekliptika na dvanaest jednakih delova, od po 30 stepeni, sastavljene su planetarne tablice i uveden je lunarni racun.
Kao pecat vavilonske astrologije, pojavljuje se teorija da nebo sadrzi "palate" tri glavna bozanstva, koja upravljaju "bozanskim putanjama", nad tri pojasa duz ekvatorskog pojasa:
ANU, ENLIL: Rakove obratnice i Jarceve obratnice
Povrsina Meseca je podeljena na cetiri dela (sektora) koji su predstavljali cetiri velike zemlje i cetiri strane vavilonskog sveta: ELAM, AKAD, AMURU i SUBARTU
Smatrano je da su meseceve mene imale veliki uticaj na coveka i njegov zivot. Planete su poistovecivane sa bozanstvima iz vavilonskog panteona: Jupiter sa MARDUKOM, Venera sa ISTAR, Saturn sa NINIB, Merkur sa NEBOM, Mars sa NERGAL, Sunce sa SAMASOM, Mesec sa SINOM.
I pored matematicke nepreciznosti, vavilonska kultura, zajedno sa svojim otkricima, postavila je bitan temelj na kome su se stvarale pretece naucnih predvidjanja.
Grci i Rimljani su bitno razvili oblast astrologije, tako da vavilonsko znanje nije znacajnije uticalo na njih sve do druge polovine IV veka pre nove ere.
U II veku pre nove ere, Hiparh je sastavio teorijsku podlogu za izracunavanje horoskopa.
Na vavilonsku ideju da se svaki sat stavi pod uticaj neke planete, Grci su konkretno povezali do tada znanih sedam planeta: Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Veneru, Merkur i Mesec sa odredjenim satima u toku dana.
130-te godine pre nove ere, Hiparh je odredio slaed ravnodnevnice i postavio temelj astrologije koju i danas poznajemo. Zastupao je teoriju da je astrologija stara preko 270.000 godina.
Predvidjanja na osnovu grckih instrukcija, bila su toliko precizna, da su ih prihvatili arapi, kabalisti u jevrejstvu ali i hriscani.
Grci su astrologiju kombinovali sa alhemijom, medicinom, minerologijom, anatomijom i hromoterapijom.
Boje zbog svojih simbolickih karakteristika poistovecivane su sa planetama na sledeci nacin:
Saturn sa sivom i zelenom bojom, Mars sa prenaglasenim tonovima crvene boje, Jupiter sa belom i plavom bojom, Merkur zbog svoje promenljive prirode sa bilo kojom bojom.
Dvanaest jednakih polja podeljeni su na 30*, a sedam planeta poisovecivane su sa odredjenim uglavnom zivotinjskim simbolima:
Saturn sa Jarcem, Mars sa Ovnom, Jupiter sa Kentaurom, Merkur sa devojkom koja drzi snop zita, Venera sa Bikom, Sunce sa Lavom i Mesec sa Rakom
Drevni astrolozi, koristili su Sunce, Mesec i do tada poznatih pet planeta (Merkur, Veneru, Marsa, Jupiter i Saturn) u analizi jednog horoskopa. Medjutim, u mitologiji, starih naroda pominjano je jos nekoliko planeta: 1781.godine otkriven je Uran, Neptun je otkriven 1846.godine a Pluton 1930.godine.
© Jovana Bogoslovov. All Rights Reserved.